Snijeg napadao brijeg: Šta morate znati o lancima za automobile

Kratki dani, duge noći, snijeg i led, niske temperature – zima otežava skoro sve aktivnosti, naročito vožnju. Za upravljačem treba biti pažljiv, kako u urbanim središtima, a pogotovo na planinskim cestama.

Foto: ADAC

U nekim situacijama – u prvom redu na dubokom snijegu – ne pomažu čak ni zimske gume pa je jedino rješenje korištenje lanaca za snijeg. Ne čudi onda da zakonodavci sve više zemalja (uključujući i BiH) u obaveznu zimsku opremu propisuju i lance.

Kao i kod zimskih guma, i ponuda lanaca na tržištu prilično je “šarena”. Mogu se naći lanci različitih cjenovnih razreda, tipova, načina postavljanja.

Vrste lanaca

Kod skupljih elastičnih (prsten) lanaca elastični prsten drži lance kao cjelinu i osigurava da se jednim potezom nataknu na točak. Zbog naprezanja u prstenu lanci zadržavaju svoju poziciju i trebaju se samo postaviti na prednju stranu gume. Elastični (prsten) lanci posebno su pogodni za vozila kod kojih je malo prostora u blatobranima jer se vozač ne treba duboko zavlačiti iza točka.

Drugačije je kod klasičnih lanaca: I ovdje postoji prsten, ali bez elastičnog prstena, pa lance treba povući iza točka, podići u blatobranu i potom “zaključati”. Tek tada se lanci mogu poravnati sa gumom. Prednost klasičnih lanaca je što mogu izdržati više bočnih opterećenja (recimo, prilikom očešavanja bokom točka o čvrste predmete poput ledenog bloka) u odnosu na elastične.

Brzomontažni lanci za snijeg jednostavno se postave oko gaznog sloja gume, učvrste posebnim zavrtnjima za središnji dio točka, a proizvođači navode da se “centriraju” automatski u vožnji.

Alternativu lancima predstavlja “čarapa” za točak od kompozitnih vlakana. Nudi solidnu trakciju na snijegu, ima prednost zbog lakše montaže na točkove i manje težine u odnosu na klasične lance, ali “pada” zbog slabog “držanja” vozila na ledu i brzog trošenja.

Osnovna pravila o lancima

– Lanci traže dosta fiskulture pri stavljanju i skidanju, ali i prethodne pripreme, odnosno “vježbi montaže na suhom”. Jer, ukoliko dođe do zaglavljivanja vozila na snijegu, bit će ih teško, ako ne i nemoguće montirati.

– Montaža lanaca za snijeg uz pomoć automobilske dizalice sigurna je samo na tvrdoj podlozi, s tim da valja računati na duže vrijeme postavljanja. Pošto se lanci uglavnom postavljaju u vanrednim situacijama, na strminama, cestama prekrivenim snijegom, kada dizalica ne može pronaći “čvrsto tlo pod nogama”, svakako izbjegavati standardnu dizalicu. Tada jedino pomaže hidraulička sa točkićima koja daje kakvu-takvu stabilnost. Dodatni problem je rizik od povrede pri montaži lanaca uz pomoć dizalice.

– Sa lancima se ne mogu voziti duže dionice, a posebno je neugodno na očišćenim cestama. Tada se lanci brzo troše, a da se ne pominje koliko je lošije ležanje na cesti i duži kočioni put.

– Kada su lanci na vozilu brzina se mora značajno reducirati. Ne voziti brže od 50 km/h!

– Lanci se postavljaju na pogonske točkove. Ukoliko je automobil sa zadnjim pogonom, motor će znatno lakše tjerati vozilo, ali neće biti od velike pomoći u upravljanju. Stoga i prednju osovinu treba opremiti dobrim zimskim gumama, ili razmotriti stavljanje lanaca na sva četiri točka (tradicija u Sibiru i na Aljasci).

– Kod vozila na prednji pogon lanci su znatno bolji asistent. Pomažu i u vuči, i u upravljanju, i pri kočenju. Ali i u ovom slučaju zadnja i prednja osovina nisu u jednakoj situaciji pa ne treba pretjerivati sa ubrzavanjem, kočenjem, a posebno ne pri ulasku u klizave krivine.

– Na vozilima koja imaju ugrađen ESP, isključiti sistem elektronske stabilnosti prilikom vožnje sa lancima. ESP pogoršava trakciju točkova sa lancima i smanjuje vučnu silu.

– Antikorozivni testovi pokazuju da skoro svi lanci samo nekoliko mjeseci nakon vožnje posoljenim cestama pokazuju veliku sklonost ka hrđanju. Da bi se sačuvali i za narednu zimu, treba ih na kraju snježne sezone dobro isprati, i posušiti i dobro zaštititi nekim od lakih antikorozivnih sredstava.

Izvor: radiosarajevo.ba